Proslava Goranova najvećeg naslova
Goran Ivanišević posebno pamti 9. srpnja, a poslije nezaboravne 2001., i mi se svake godine s puno pozitivnih emocija sjećamo dana kada je hrvatski teniski velikan proslavio najveći uspjeh u bogatoj karijeri. Prije točno 19 godina, Goran je pobjedom u finalu Wimbledona protiv Patricka Raftera zaključio fantastičnu seriju mečeva na travi londonskog Grand Slam turnira – za dolazak do naslova kojim je okrunio svoj teniski put.
Goranov najveći naslov dogodio se u razdoblju u kojem je hrvatski teniski velikan tražio svoju pravu igru i nadao se nizu mečeva s kojim bi dobio samopouzdanje. Na travu Wimbledona došao je kao 125. tenisač svijeta i s pozivnicom za nastup u glavnom ždrijebu, a nakon što je na početku turnira svladao Šveđanina Fredrika Jonssona, slijedili su dvoboji s puno zvučnijim protivnicima, s pobjedama nad Carlosom Moyom, Andyjem Roddickom, Gregom Rusedskim i Maratom Safinom u dolasku do polufinala.
Borba za finale bila je posebna priča. Tada još bez krova nad središnjim terenom Wimbledona, polufinalni susret s Timom Henmanom počeo je u petak, a zbog kišnih prekida, završen je Goranovim slavljem u nedjelju, zbog čega je finale moralo biti odgođeno za ponedjeljak. Finalni suparnik Patrick Rafter je svoj polufinalni meč protiv Andrea Agassija završio u petak, imao je puno više vremena za predah i pripremu za završni ogled, no hrvatskom teniskom velikanu nije smetalo što je morao igrati bez puno odmora nakon trodnevnog polufinala.
Poslije pet setova tijekom tri dana protiv Henmana, Goran je izdržao i pet setova u jednom danu protiv Raftera, s odlukom s 9:7 u petom, čime se rezultat odlučujućeg seta poklopio s datumom koji posebno pamtimo i slavimo iz godine u godinu.
